21. 12. 2019.

Volja


Nemam više ni volje, ni snage
da širim reči što s neba dolaze

Koliko širio, govorio, voleo;
uvek je neko lepu reč gazio.

I gubim nadu, preostale snove.
Muti se pogled staza ka Raju.
Zapitam se, dok pustoš gledam -
Da li slepilo krivo je za to?
Ili se gušim u pogrešnom sjaju?

10. 12. 2019.

Visine



I uvek ode neko
putem meseca punog.

Zraci se njegovi k'o staza raspu
i naprave prolaz za nove daljine.

A zvezde ćute.
Ćute li, ćute.
Znaju da duša odlete
na poslednje pute.

9. 12. 2019.

Večito



Ne mogu te gledati istim pogledom kao pre.

Prošle su kiše jesenje što vid mi mute

i srce priključuju na svemirske aparate
da zbog turbulencija unutar komora
duša i telo više ne pate

12. 11. 2019.

Mahovina


Osušila se na kori hrasta.
Sve što raste sebe prerasta.

Izraste, preraste, postane prošlost.

Hladne svežine pod dlanom nema
kada je pomilujem i omirišem.
Kao da drema, k'o da je nema.

8. 11. 2019.

Okovi slave (deo pesme)


Prekrivena zaboravom,
prelivena ćutanjem povređene duše,
kišama gustim oprana od srama,
čeličnim lancima sudbine okovana,
olovnim tegovima pritusnuta na dno,
čekala je, čekala, i sanjala;

6. 11. 2019.

Novembarsko sunce


Novembarsko sunce hladno
Još ljubavi ono gladno

Zima će nam skoro stići;

a mi se k'o mali ptići
dozivamo šumom pustom,
požutelom od jeseni

Dozivamo, raspravljamo;

Dal' Novembar zimu zove,
il' zarobi sunce zlatno
da kroz jesen još rumeni?

...
Novembarsko sunce
© Vladimir M. Đorđević

4. 11. 2019.

Divlje kose


Divlje kose, razuzdane
kradu noći, kradu dane
Kada sobom zamirišu
sva čula mi pretrnu,
pa zažmure, i uzdišu.

Ponoć (...anđeoska...)


Srebrni Mesec međ zvezdama plovi

Nižu se noći pod njegovim sjajem,
Pre tamnih oblaka i kiša hladnih
usamljene duše zvezdama lovi

25. 10. 2019.

Uskoro


Uskoro ćemo samo na starim filmovima
moći da živimo normalan život.

Malo požuteo i prašnjav, jer, trake su takve.
Nedigitalizovane oaze lepih vremena čovečanstva.

18. 10. 2019.

Iskra


Poodavno je potonulo ono
što ljubavlju se zove
Moje oči su isprane suzama bola
A bol, čudna je, nepredvidiva
Ili uništi čoveka, ili mu novu snagu da

10. 10. 2019.

Kada shvatiš


Kada moja reč Ti dojadi
Kada sam dosadan u svojoj priči
Kada mi kažeš - Tata, ućuti!
Upitaj sebe da li su stubovi
onog što stvarasmo previše kruti

Kada shvatiš da vreme je kratko
Kada uvidiš da neko te laže
Pitaj se tada da li se Ocu
obesno, olako u lice sve kaže

7. 10. 2019.

Poljubac il' pogled?


Neću Ti priznati šta duša mi želi
Ti snovi odavno od čežnje su sveli
Neću priznati da volim još uvek
jer narav ne da, ja rođen sam prek

4. 10. 2019.

21. 8. 2019.

Kada ti zima u leto doleti


Rime su ostale tamo negde
Iza nas, daleko, izgubljene
Uvek im se mogu vratiti
Mogu i one meni, vole me
Ono što Bog da ne gubi se tako lako
Ostale su zaboravljene, jer,
hoću bez njih da kažem ono što želim
Da pobegnem, i onim prostim,
običnim jezikom, čudaka, ludaka,
svima saopštim koliko te želim,
i volim

18. 8. 2019.

Ništa sveto


Ko si Ti?
Da u nozdrve seješ mi prah beskraja?
Olako proveješ bez imalo dara?
Ko si Ti?
Poigravaš se rečima?
Ko si ti, dušo neizlečiva?
Da'l ima stiha, da'l ima reči
kojima prošla nikada  nisi?
Ima li onog beskrajnog
što ne možeš "potući"?
Ili si, možda, onako usput,
presrela jezik luđi i krući?

14. 8. 2019.

Žigosan


Kao da mi je sam đavo usadio tvoj lik
A toliko sam se skrivao, bežao
Ne umem da objasnim zašto te vraćam
Ne mogu da se oduprem mislima razuzdanim
Možda je to kletva one starice iz komšiluka
kojoj sam krišom krao ruže za tebe?

8. 8. 2019.

Manipulatori


Manipulacija -
Najrasprostranjenije
zanimanje današnjice

Manipulacija prijateljima,
manipulacija neprijateljima,
manipulacija dobrima,
manipulacija lošima

23. 6. 2019.

Izumiranje volje


Tišina dolazi nepozvana.
Mahne velom kletvi, i
začara sve oko nas.
Onda ćutimo.
Dugo i teško ćutimo.
Ćutimo zbog onih koji čuju.

20. 6. 2019.

Kada odem


Kada odem;
letnja će kiša sa ulica spirati prašinu
dok užareno Sunce prži zeleno lišće lipe,
zalutale pčele sakupljaće polen sa preostalih livada
a reka će žuborom šaputati obali naše tajne.

13. 6. 2019.

Slano je more


Previše je zvezda na nebu
Gledaju, šapuću
Ogovaraju nas

Ma, baš nas je briga
Klupa u parku kraj mora
mekša je od najmekšeg pamuka

11. 6. 2019.

Kome?


U svetu bez skrupula rodiš se nevin

Vremenom počinješ da ličiš na druge
Na masu izobličenih ljudskih lica
koja lažnim osmehom skrivaju istinu

Naučiš da živiš uz lažno srećne oči,
uz lažne titraje srca, lažnu spoznaju duše

9. 6. 2019.

Egzorcizam (deo pesme)


Isterah te iz svog srca
Težak proces egzorcizma
Trajao je, trajao

Još uvek mi se ruke tresu
prožete strahom od povratka
onih tvojih, šlagom prelivenih,
umilnim glasom zaslađenih reči,
kojima si zaposela svaki delić tela

4. 6. 2019.

Vremena prokleta


Na krilima oblaka kiše se gnezde
Čekaju mig uzavrelog sunca
da speru prašinu sa lipovog cveta
Proleće izrasta u novo leto, i
možda ovo ne bude prokleto
kada shvatimo da deo smo sveta

3. 6. 2019.

Skrivene suze


Vidim
Oči ti skriveno plaču

Nemam hrabrosti da tražim razloge
Pokrivaš ih zatalasalim pramenovima
podivljale raspuštene kose
Kriješ lepotu, izbegavaš susret  pogleda
A drsko, kao i uvek, sa stavom Carice,
jer, upućena si u sve lepote svog osmeha,
pokušavaš da prikriješ ono najlepše
Ono, što iz tvoje duše želi da poleti

31. 5. 2019.

Talasi noći


Noćas su zvezde posebno sjajne,
kao da plešu svoj poslednji ples
Noćas i Mesec čudno nas gleda
prepun svog sjaja krije svoj bes

29. 5. 2019.

Vetrovi sa juga


Zatalasa jutrom rumenilo neba
Odsjaj kose tvoje plavetnilom šara
Da pod srcem ovim još radost zaiskri
Samo osmeh s tvoje usne za to ima dara

Probudi se vetar sa južnih planina
i donese mirise neslućenih žudnji
Prstima ću proći kroz kose mirisne
pa makar me  poklopio teški čekić sudnji

28. 5. 2019.

Dubine limba


Negde između snova i stvarnosti
još uvek u vazduhu postojim
Limbo me grčevito steže

U predelu gde vreme gubi smisao,
gde ljudski pogubljeni duhovi
i prikazi zapisa istrošenih života
lutaju po koži pogubljenih sećanja
grčevito tražim izgubljeni sat

27. 5. 2019.

Sile čekanja


Nisu se reke dugo skrivanih osećanja
slučajno prelile preko brana okorelosti.

Potres iz dubina probudio je vulkan vrelih,
vekovno sakupljanih, sebično čuvanih, prejakih reči.
Cunami ljubavi preplavio je sve oko nas
noseći pred sobom i najtvrđe zidove kajanja.

24. 5. 2019.

Više ti ne trebam


Svoje žrtvene mreže
protkane lepljivom paučinom
obavila si gusto i snažno
oko mojih rastrgnutih nadanja
Ne daš da poslednji put
udahnem zrake zalazećeg sunca
već pregorele, umorne duše

23. 5. 2019.

Ne želi previše (deo pesme)


Nisi ti navikla
na uspone i padove
Tebi je cela zemlja
ravna  k'o plotna
Misliš,
daću delić sebe,
a uzeću sve
Milo moje,
to u narodu zovu
drčna duša
Mnogi su želeli da dobiju
više no što daju
I šta misliš?
Gde su sada?
U paklu ili raju?
...
deo pesme "Ne želi previše"
© Vladimir Đorđević

21. 5. 2019.

Crni golub


Preko zlatnog sunca koprena se vuče
Dolazi, čujem ga, golub crni guče
Ništa više neće biti blago kao juče
Srce strahom opijeno sad prejako tuče

Slagalica


Otići ću na kraj sveta
Postaću deo slagalice
Na suprotnoj strani
videću tvoje lice
Nasmejano, puna života,
budiće u meni osećaj
da ono što jesam
to nikada bio nisam.

Povratna karta


Čuvam
I čuvaću
Sve lepe i ružne reči
I moje,
i tvoje

Pokušavam,
trudim se da shvatim
anarhiju postojanja i nestanka
koju si slučajno unela u moj život
Trudim se da pobegnem od svega
što nosi tvoje ime, prezime
i najmanji predznak tebe

19. 5. 2019.

Bljesak njene duše


Kosa divlja kao griva plamenih vetrova,
oči što kriju dubine tamnih planinskih jezera,
usne na čijim vrhovima spavaju šapati leptira;
Zašto tako snažno u srce ga dira
taj nestvarni sklad svih tajni svemira?

A samo je slučajno svetlost njene duše
kroz zenice odavno mu navikle na mrak,
iz svoje poslala mali zlatni zrak.

18. 5. 2019.

Poslednja ruža


Poslednja ruža što svet krasi
trnom mi probi srce umorno
Nebo od jutros bolno je sumorno
I istina surova jako peče;
Kako sa trnom duboko u srcu
bez Nje da dočekam novo veče?

15. 5. 2019.

Predaja (bez boja)


Povući ću se, iako sam neprijatelj predaje
Zavući ću se u tamne odaje gde kovaću plan
da od jutarnje magle izvajam ljubav,
da od rose prolivene napojim duše nečastive
i poslednjim nadama prošaram nebo

Nebo, što pred večeri rane prolećne
u meni širi crveno
A krv mi je zbog Nje izgubila boju
Zauvek

...
Predaja (bez boja)
© Vladimir Đorđević

Poslednja ljubav


Svako prvu ljubav ima.
Nje se seća do kraja života.
Ali, nekada, retko, desi se i poslednja ljubav.
Pa bude najjača, najčistija, najiskrenija,
jer, sazrevala je i čekala srodnu dušu.

14. 5. 2019.

Prekasno (bio sam fin, bila si fina)


Sivi oblaci nad gradom lelujaju
Plaču nad nama i onim što nemasmo
Kada se opet sretnemo slučajno
za ljubav, bojim se, biće prekasno

Početkom proleća slučajni susret
u nama probudi svetove nove
Pustismo brodove naših snova
neotkrivenim morem da plove

13. 5. 2019.

Voli sebe i sve što je tvoje



Svoje nedoživljene strasti
mimikrijom običnih pokreta skrivaš
Nedostižne želje mašte
potajno, da ne vide drugi,
kada noć uveliko opije čula,
sa osmehom na usnama snivaš.

I tako živiš, od danas do sutra
Ista ti sviću jutra, i jutra
Gde je ta hrabrost koju čuvaš
i ljubomorno u svećice duvaš
dok godine nižu se i Život prolazi?
Zašto se svake večeri tužne
pitaš dal' si na pravoj stazi?

Ne umem pomoći, al' mogu ti reći -
Svako ko okrene leđa sreći
sam sebe laže k'o neprijatelj najveći.

Doživi strast ljubavi prave
od koje ostanu i poneke rane!
Doživi ono čega se bojiš
jer zato na ovom svetu postojiš!
Oseti čar životnog bola,
ne živi život nikad do pola!

Šta da ti kažem?
Istina to je!
Voli sebe i sve što je tvoje!

...
"Voli sebe i sve što je tvoje"
© Vladimir Đorđević