21. 7. 2013.

Na trnu ruže



Na trnu ruže kap krvi počiva
Jedne ljubavi preostali trag
Na trnu ruže, pred našim očima
Nestaje san nama tako drag.

Na trnu ruže umrla dobrota
Nekada davno dušama vladala
Na trnu ruže, tog prelepog cveta,
Nevina sreća u mukama stradala.

Na trnu ruže odumire ljubav
Ni iz čega rođena, želje oživela
Na trnu ruže napušta naš svet
Na nebo polazi, trn ostaje uklet.

20. 7. 2013.

Ona




Besprekorno
nevinom
dušom
alarmirala je
usamljeno
srce
rasuvši
po njemu
hiljade
kapi
bojnih
otrova
ljubavi,
a snove,
okupirane
njenim likom,
raspomamila
maštovitim
sudarima
apstraktnih
slika
iščekivanih
želja.

19. 7. 2013.

Idealizovanje tebe

Iako sam rođen oblakom da hodam
zbog tebe odlučih zemlju da posetim,
a sada kad vidim da vreme sam gubio
na najvišlje oblake ja bih da odletim.

Dizah te sa zemlje u sjajna nebesa
i umislih ludom glavom da si dobra vila,
sada slepa pamet konačno progleda
ipak si oduvek k'o sve druge bila.

I rođen da hodam paperjem oblaka
ka presvetlom cilju što na nebu čeka,
priznajem - pogreših, samo si prosečna,
valjda će se roditi nadprosečna neka.

16. 7. 2013.

Noć istine - zora novih snova



Noć je.
Dok poslednji trzaji vere u nas dvoje
kroz zenicu oka hitaju ka vedrom, zvezdanom nebu,
ležeći na travi okupanoj prohladnim znojem jeze
mirno posmatram kako sazvežđe raka menja oblik
i prepušta svoju mirnu dušu novom poretku ovna.
Jedan neostvareni dečački san nestaje.
Putuje ka nebu.
Izazvana ne tako čestom transformacijom nebeskih sila
kiša zvezda padalica osvetljava putanju odlazećoj mašti.
Padaće do zore.
Padaće do buđenja preostalih snova, koje sam,
vođen verom u suđenu ljubav noćima uspavljivao,
ne dozvoljavajući da šapuću koordinate koje moram slediti.
I onda će jutarnja rosa sprati sa mene zanesenjaštvo.
Sazvežđa raka i ovna uklopiće se jedno u drugo.
Probudiće se bujica zapostavljenih snova.
Jedan će dečački san nestati.
Sijaset drugih će se probuditi.
A tako ih je puno.