Kap je dugo padala.
Sa visina se
ustremila
ka prepunoj čaši.
Izbegavao sam je.
Sklanjao čašu.
Pokrivao je,
pazeći
da ne prospem
ni delić lepih
osećanja
koja su smirivala
bes
izazvan gaženjem
strpljenja.
Ali, uspeo nisam.
Kap je snažno
nasred čaše pala.
Uzburkala je
strasti,
probudila drugi
deo mene,
prelivajući preko
ivice
iskonsku
samoodbrambenu
moć.
I pobegoh od
svega.
Onako kako si
želela.
Čašu ti ostavljam.
Čuvaj je.
Prepuna je
shvatanja i ljubavi.
Prepuna je želje
da u nama
pobedi razumevanje.
Ostavljam je.
Da tumačiš
sudbine
gledajući kroz
koktel
osećanja u njoj.
Tu kap sa visine
ti si poslala.
Sada smiri talase
u čaši koja se
preliva.
Нема коментара:
Постави коментар