30. 4. 2019.
29. 4. 2019.
Olovni vojnik
Probah, ali,
uspeo nisam
Ne umem da ne volim;
da ne volim tu igru reči,
te tanane misli pune žestine
Taj poziv srca što vetrove budi
i vrisak što tiho probija grudi
Al' naučih gde sam
I ko sam
I šta sam
I, ne veruj kada more ustalasam;
to samo je varka, privid žestine
S jutrom, Olovni vojnik iz snova
ili pobegne, ili pogine
...
"Olovni vojnik"
© Vladimir Đorđević
28. 4. 2019.
Napiši joj pesmu
Piši pesmu pesniče
Piši...
Piši je kao da poslednja će biti
Piši...
Ne spavaj ove noći
Ispuši tonu cigareta
Ma, zašto bi brinuo,
sudba ti je odavno ukleta
Ispi tonu vina crvenog
da setiš se kose njene
Piši...
Piši o nestaloj
Ne gledaj u mene
Ne pitaj me ništa kroz ogledalo
Vrati se, uzmi pero, i
ne štedi srce
Ne štedi beli papir
što nevin je k'o njena duša
Ne spavaj ove noći
Pusti da sećanja ovladaju tobom
U sobi punoj dima
razaznaćeš njene oči
Crveno vino zamutiće ti pogled
Ponoć će pojesti
poslednje titraje nadanja
Ne gledaj me u ogledalu
tim izgubljenim pogledom
Znam, voleo si je, ali
ne na onaj način
kao što drugi je vole
Znam, takve ljubavi
do dna zabole
Piši pesmu pesniče
Ispuši tonu cigareta
Ispi što više vina crvenog
Nje nema, pa nema
Ali, možda će te
uzeti Bog
...
"Napiši joj pesmu"
© Vladimir Đorđević
Fenjer (Leptirica - 2)
Hodnicima tame lutao sam bezglavo
i tražio fenjer da stazu osvetlim,
do kraja tunela beznađa i srama
srce i dušu novom mišlju podarim
Kroz memljivi smrad ovdašnjeg sveta
gazio sam poput roba mračnog uma
dok ne stigoh do mirisa što opi mi čula
Ukus stiha osetih
Zaseni me snagom slada i gorčine
K'o opijen slušah dašak novih nada
Nikad ne čuh takve reči, k'o plima me plaviše
Iz tunela mračnog lepotom izbaviše
Nađoh svetlost u svom srcu, a dušu pročistih
Počeh kovat rime svoje od potoka bistrih
Ali, avaj
K'o što kažu - Lepo što je, kratko traje
Miris nesta, ona ode, da drugima svu lepotu
svoga stiha vatrenoga, nesebično perom daje.
Odletela leptirica, jarke snove je usnila
Osta samo srce puno, bistra duša, pročišćena
Ali, spržih svoja krila
...
"Fenjer (Leptirica - 2)"
© Vladimir Đorđević
25. 4. 2019.
Leptirica
Ima dušu leptira
Nežne reči za svakoga
Ima srce preveliko, veće od sveta
K'o kometa osvetlila tamno nebo
Zasenila zvezde što lepotu glume
Mesec poslala u snove
Svemir vratila u kocku šećera
Razbila oblake sa tmurnih stranica istine
Prognala reči isprazne iz istorije ljubavnih
priča
Poletela višlje od snova nedostižnih
Poljubila nebo, vratila se
I, ostala svoja
Prepuna lepih i veselih boja
...
"Leptirica"
© Vladimir Đorđević
23. 4. 2019.
Vredi li?
Biti iskren, kulturan, suzdržan
Vredi li biti takav u vremenu
u kome se ljubav sakrila u najveće dubine okeana
i tamo čeka da vrate se oni ideali
što vekovima su ispunjavali ljudsko srce
Vredi li biti iskren kada sa druge strane
u očima ljubljene prepoznaš laž i prevaru
Vredi li biti kulturan kada iz njenih usta
začuješ reči koje ne priliče ženi
Vredi li biti suzdržan u trenutku kada
ti uši propara reč koja na mržnju zaliči
Vredi!
Sačuvaj svoje iskrene misli, kulturne reči
Suzdrži se
Ne spuštaj se na nivo onoga
ko umišljeno gazi po tebi i ljubavi
Napiši pesmu koja će ti pročistiti misli
Reci joj da je voliš, okreni se i idi
Idi svojim putem dalje
Jer, ako je jednom povredila tvoj ponos
povrediće ga još puno puta
Vredi li praštati?
Vredelo ili ne, oprosti
Lakše ćeš disati, lepše pisati
I čekaj da ljubav prepuna ideala
izroni iz najvećih dubina okeana
Tada ćeš shvatiti da vredelo je
Čekati
...
"Vredi li?"
© Vladimir Đorđević
22. 4. 2019.
Sve u jednom
U njoj se sve spojilo
I Zemlja, i nebo, i more, i vetar
Zemljotresi, komete, talasi, oluje
O kosi, očima, usnama - ne smem!
Ako prva reč preko usana pređe
neću umeti da zaustavim vulkane
I ova noć me ka njoj vuče
Ne spavam, jer, ludo srce
ko bubanj tuče.
U njoj se sve spojilo
Mudrost, dobrota, tišina svemira
Postala je uzrok svih nemira,
pa nemirno po sobi šetam
i ponoć čekam da sakupim misli
sa poda, zidova, sa plafona
Pobacah ih dok pisah pesme
jer iz daljina dolete Ona
Kroz nju sve protiče
Potok u reku, sve tako do mora,
do okeana presahlih nadanja
Natopi sušnu dušu životom,
zapleni srce dobrotom,
zaseni Sunce lepotom.
U nju se stopilo sve što sam tražio
Tražio lutajuć kroz živote mnoge
I, možda je svemir baš tako hteo;
da jednom je sretnem i upoznam želju
za nedostižnom divotom
Da saznam šta je platonska ljubav
i shvatim bezvremenost svega oko nas
Kroz nju sve protiče
Svi moji životi, prošli, budući
A nada ne umire
Možda će u nekom narednom,
kada se ukrste putevi zvezda,
mojoj duši doneti spas.
…
Sve u jednom
© Vladimir Đorđević
21. 4. 2019.
Navikoh
Navikoh da živim sa tim u sebi
Nekad bih pisao, nekada ne bih
Nekada upamtim pa brzo zaboravim
Ne želim sebi dane da kvarim
Pisanje nije od života preče,
al' kako sprečiti reku da teče?
Reku reči što s neba se sliva
Reku što misli bujicom naliva
I nema tu nauke, to se ne uči
S rođenjem negde u dušu se usadi,
godinama podsvest muči,
pa desi se neka besana noć
u kojoj otkriješ da imaš moć
Moć da prekrajaš poruke s neba,
drugima poklanjaš duševni hleba
Jata ptica u rime da pretvoriš,
da se sa svakom rečju izboriš
Moć da patiš, ali, sa osmehom
Prolazni život da braniš stihom
...
"Navikoh"
© Vladimir Đorđević
20. 4. 2019.
Ptica i svitac
Naleti čovek na kamen ludi
pa što je "pao" posle se čudi
Čudi se svojim nestvarnim htenjima
Čudi se onim moždanim vrenjima
Čudi se Zemlji, Suncu, Mesecu
Al' gle tog čuda -
ne čudi se laganom ptičijem percu
I onda juri za pticom dragom
a ne zna da ona svom svojom snagom
beži od njega u visine
dok želja ga za njom nekad ne mine
Naleti čovek na kamen ludi
Kamen je kamen
Ptica je ptica
I ptica čeka presvetlog Svica
Da proguta letom svu tu žestinu
Da smiri se Svet
Da želje minu
...
"Ptica i svitac"
© Vladimir Đorđević
19. 4. 2019.
Poslednji beg
I ponovo bežim
Da li od sebe il' svojih snova?
Ne shvatam igru velikih želja,
ne vidim cilj na kraju puta,
ne umem više korak da pratim
Da li umem život da shvatim?
Bežim
Bežim od svega što mi prija
Od sebe, tebe, stihova svojih
Sklanjam se u onaj tamni kutak
gde dan prolazi za trenutak,
gde ponoć čekam, hladnoću neba
Bežim, jer nebo mi sada treba
Ali nebo me još uvek neće
Kaže mi -
"Još mesta nema ovde za tebe"
A kandža krivice grebe li grebe;
Zbog bekstva od svega što je lepo
Zbog koraka puštenog u carstvo kleto
Zbog tame što mi dušu obuze
Grebe, ne staje, srce mi uze
Bežim daleko u kutak tame
Na ovom svetu, u ovom životu
sreće nema, nema je za me
...
"Poslednji beg"
© Vladimir Đorđević
19. April 2019.
18. 4. 2019.
Čistilište
Lako je stihom ćutati
Lako je zaboraviti
Puno lakše no voleti
Voleti iako voleti ne smeš
Voleti jer to jače je od tebe
A biti miran, i stihom ćutati
ma koliko hteo zaurlati
I treba znati da zaustaviš
potajne strasti što duša ište
Život je kratak, a Svet je samo
usputnih duša čistilište.
...
"Čistilište"
© Vladimir Đorđević
Još jedna besana noć
Želela si pesmu
Lepšu od one koju već si čula
dok smo ispijali pivo penušavo
sa željom da poljupci ugase penu
ustalasalog okeana nadanja
I evo, pišem
Pesmu mrtvih ljubavi
Pesmu neostvarenih snova
Pesmu koja će boleti oboje
Pišem
Olovka besno cepa nevinost papira
Takva je naša ljubav
Nevina, krhka, ko izlegli ptić
A tako jaka, olujom poneta
Iz dubine tvojih očiju munje
Tako malena, a tako jaka
Kosu baršunastu vetar podiže
u visine samo njemu znane
Hod antilope što izmešta
centar planete
Kada te ugledam tako nežnu
otpočne pesma u glavi da plete
rime bajkovite i sonete
Zrelost nabujala vri iz tebe
a radoznala ko nemirno dete
I pišem, pišem
Ne mogu da prestanem
Ove noći moraće papir da istrpi sve
Pišem, maštu razbuktavam
Ne umem da sakrijem
Tebi se klanjam
Takvu lepotu video nisam
Prepun je pehar darova tvojih
Ko da sve pesme što napisah do sad
samo za tvoju lepotu krojih
Noć neka teče, zvezde nek padaju
Mesec nek sija najjačim sjajem
Sve što sakupih u ovom životu
ja noćas samo tebi dajem
Noć neka teče, valjda će proći
Možda ću zorom spaziti oči
Tvojima slične, tamne, duboke
Pomalo umilne al' više preke
Baciću pogled, ko svako što bi
Znam da će iskra u srcu drhtati
Ali kad očima umornim shvatim
da ona nije, nije ko Ti
Zastaću, voleću
Sve to što imaš
Jer, ono što celog života tražih
To si Ti
I samo Ti!
...
"Još jedna besana noć"
© Vladimir Đorđević
17. 4. 2019.
16. 4. 2019.
Hoće li stati?
Kad reči krenu, pa nižu se, nižu
I kraja nema do slatkog sna
Upitaš sebe - Hoće li stati?
Hoće li stati vrtlog bez dna?
Al' kraja nema kad iskrenost teče
a uz to, mirno je i tiho veče
Kao slavuji sa grane na granu
reči cvrkuću, ne žele da stanu.
Kraj se ne nazire do slatkog sna
Pa upitaš sebe - Dal' to sam ja?
...
"Hoće li stati?"
© Vladimir Đorđević
Пријавите се на:
Постови (Atom)