Osmeh (vila)

I opet taj osmeh pred očima sinu,

otvori vrata stihovima novim,

i evo, već misli u sred noći lovim,

i evo, rekom snova sada plovim.

Boja zlata obale prekrila,

površinom hoda dobra vila,

prah posipa koji me opija,

al' u srcu zrno sumnje klija,

dal dostojan te sam vile ja.

© Vladimir Đorđević - 2011