Nedostaje mi
taj pomalo besni šapat.
Onaj slatki zvuk
koji je pred spavanje
strastveno razbijao
tihe mirišljave misli
ugneždene
između jastuka naših.
Skriveni nemir
blagog vibriranja vazduha
između tvojih usana i mog uha
koji me u isti mah
odbacuje i zove,
topio je svaku moju pomisao
da okrenem ti leđa,
i umotavao nas u klupko
strasnih a nežnih dodira.
Nedostaje mi taj besni šapat
što se zorama ranim
pretvarao u umilni,
najtiši uzdah na ramenu.
Nedostaje mi.
© Vladimir Đorđević (2012)
Нема коментара:
Постави коментар