28. 12. 2014.

Rešila da ode

Rešila je da ode.
Bez pozdrava,
bez kajanja,
bez izvinjenja.
Eno, pakuje kofere.
Pokušava svaku sitnicu
da odnese sa sobom.

Otimam joj lepe dane.
Ne dam da ih ponese.
Malo ih je bilo, ali,
želim da ostane
poneki trag u sećanju
koji će me voditi
kada starost dođe
i nostalgične slike
potope stvarnost.

Rešila je da ode.
Eno, na pragu je već.
Čeka ponoć.
Čeka svoju zamenu.
Neku novu, neistrošenu.

A ja,
kao da imam godina pet -
stare poklone čvrsto grlim.
Ne dam ih, jer,
ma koliko loša bila
ipak je to još jedna godina
u životu koji se jednom živi.

I čekam.
Čekam da stigne nova.
Neistrošena.
Možda će doneti
poklone lepše.
Možda ću njoj,
kada reši da ode bez povratka
oteti više lepih sećanja.

Rešila je da ode.
Pa, neka ide.
Prošle godine
u ovo vreme
došla je samo
da je proživim.
Sada odlazi.
Bez pozdrava.
Bez kajanja.
Bez izvinjenja.

© V. Đorđević - 2014

Нема коментара: