14. 10. 2014.

Sahranih strah od smrti

Jezom prepun dah osećam na vratu
Ponovo je iza mene spodoba iz tame
Ranije se bojah, sada strah ne poznajem
Odavno već znam da doći će za me

U odori crnoj, sa kosom u ruci
vazda šeta svetom i otkos svoj traži
Na pitanje odgovor niko dao nije -
Da li spisak sledi,
ili su joj slučajno dobri ljudi draži?

Hladnoća i magla oko mene stežu
Ponoć se najavljuje (njeno doba to je)
Vekovnu je praksu stekla da navraća noću
znajuć da se ljudi svojih snova boje

Obilazi žrtve i čeka trenutak
kada duša reši iz tela da ode,
pa poziva skeledžiju s druge strane reke
da preveze otkošeno preko tamne vode

Ranije se bojah, sada strah ne poznajem
Jer, život je samo korak u beskrajnom krugu
Ma kakvi mi snovi dolazili noću
ignorišem jezu, srećom lečim tugu

I sahranih strah od smrti spoznajom stvaranja
pa ostavljam napisano (sebi, kad se vratim)
Setiće me pesme na prethodni život
možda neku od njih uspem i da shvatim.

© V. Đorđević - 2014

Нема коментара: