18. 1. 2015.

Poznajem taj osmeh

Krišom te pogledam pa se nasmešim
pazeći da ljudi osmeh ne primete
I dalje glumiš ulogu istu
a bore te stižu, godine lete.

Znam taj pogled što glumi radost,
grimase osmeha lažnog prepoznajem,
ali mi više nimalo ne smeta
sve što od drugih o tebi doznajem.

Ma nisam ja taj što voli priče
i glavu razbija dal' su u pravu
Ljudi su takvi, vole da vide
"kod komšije svog bolesnu kravu".

A ja te samo pogledam krišom
i osmehnem se jer znam da glumiš
Malo me žacne u predelu srca
ali mi ipak dan srećom ispuniš.

© Vladimir Đorđević - 2015

Нема коментара: