12. 1. 2014.

Bez dodira



Znaš li kako su teški dani
kada ne čujem tvoj glas?
Od njih su teži jedino oni
kada ga čujem iz daljine
dok telefon čvrsto držim
priljubljen uz uho.
Čujem a oči ti ne vidim.
Čujem a topli dah ne osećam.
Čujem, a dodir zalutao
negde na putu od tebe do mene.

A šta je glas bez očiju tvojih?
Vredi li reč bez toplog uzdaha?
Može li razgovor odmeniti dodir?

Znaj da teški su dani
kada ne čujem tvoj glas.
Teži su samo oni
kada ga čujem iz daljine.
Slušam i zamišljam
dubinu tvog pogleda tužnog.
Slušam i osećam
tvoj dah na mom uhu.
Slušam, a ruke same krenu
da zagrle drago mi biće.

Znaš li kako su teški dani
kada ne čujem tvoj glas?
Od takvih je jedino teže
preko telefona slušati smeh
koji krije obostranu tugu.

Нема коментара: