Strašan rat se vodi sad u mojoj glavi
dečji snovi konce vuku, realnost se brani.
Nadvlače se neprekidno i noću i danju
takvu borbu da istrpim nisam ja u stanju.
Zato sešču negde daleko od sveta
gde vetar šapuće, gde priroda cveta,
u travi zelenoj pod krošnjom drveta
da odlučim koja mi strana manje smeta.
Zašto vam je čudna ta borba u meni
i zašto krijete dečji osmeh sneni?
Odgovor već zna se iako svi ćute -
Ostanimo deca! Biće svima lakše.
Čak i kad se svađaju deca se ne ljute.
© Vladimir Đorđević (Maj, 2014)
Нема коментара:
Постави коментар