13. 1. 2019.

Doći ću


Doći ću,
kada strahove najveće imaš,
kosu da ti milujem,
oduvek si to volela.
Doći ću,
kada u snove ne možeš put pronaći,
da te u njih povedem
stazama tajnim.
Doći ću,
uvek kada poželiš zvezdano nebo
sa balkona da gledaš,
i to bih sa tobom da podelim.
Doći ću,
pozovi samo,
nemoj se stideti straha od mraka.
Doći ću,
želim zoru sa tobom da dočekam,
opijen od srebrnih mesečevih zraka.

Doći ću
Vladimir Đorđević

Čemu ponos?


Imala je jednu želju,
njen da budem i ničiji više,
nisam znao kako se -
"tvoj zauvek" oblacima piše.
Karakter joj jak ko stena,
i principi, i inati,
al' umela nikad nije
moju ljubav da prihvati.

Volimo se znam, i sada,
a ponos nam ljubav kvari,
samo želim da se vrate
oni naši dani stari.
Čemu onda sumnje silne,
čemu ponos i inati,
kad i njena a i moja
duša jeca, duša pati.

Čemu ponos?
Vladimir  Đorđević

Vrtlozi reči


Zavrte se reči i vrtlog se stvori
Početak se izgubi, kraj se ne nazire
Svak svakoga mrzi, svak svakoga prezire

Ne znaš koja reč je svu buru podstakla
Popucaše osećanja ko da su od stakla
Kako vrtlog smiriti i strasti primiriti?
Koju reč pronaći koja će dotaći
onaj deo duše gde mir se sakrio,
onaj deo srca što ljubav je snio,
onaj deo pameti što na put će stati
tom vrtlogu besnom?

Ko bi mogo znati?

Daj, zavrti reči novih ideala
iako je nada saplela se, pala
Daj, zavrti reči, da smiri se nebo
Da ogreje sunce i otopi led
Sa naših usana da poteče med

Zavrte se reči i vrtlog se stvori
Misao se dobra sa zlom mišlju bori
Daj, zavrti one nežne, da pobede očaj
Zar da lepoj priči, što srce je ispisa
iz inata napišemo najružniji kraj?

...
"Vrtlozi reči"
Vladimir Đorđević
Januar 2019.

Povešću te noćas


Povešću te noćas u druge svetove,
da omirišeš nove, lepše cvetove,
gaziš po travi zelenijoj,
diviš se reci prozirnijoj,
dah života novog da osetiš,
do zore, što u stvarnost vraća,
nad poljima ljubavi, krilima iz mašte,
letiš, letiš, letiš ...

Povešću te noćas
Vladimir Đorđević

Usne


Na usnama počiva duše greh,
ali su uvek spremne na smeh.
I spremne su da stisnute ćute
dok prelazimo te teške pute.
Pute ka nekome kome se daju,
makar to bilo samo na kraju.

Usne
Vladimir Đorđević